Kako autora dobro skuhati?

Gdje nalazite autore – pitaju me kad kažem da se u nakladničkoj tvrtki bavim samo domaćim autorima. Druge pak zanima ima li domaćih autora. I jednima i drugima odgovaram da su hrvatski autori samonikli, samo ih treba razvijati jer ako ih ne razvijamo neće ih ni biti. Detaljniji odgovor anegdote su iz nakladničkog staža u kojem mi je bila namjera vratiti domaće autore u domaće knjižare, povezati pisce i čitatelje i afirmirati domaće žanrove koji su bili naizgled gotovo potpuno zamrli. Ispostavilo se, srećom, da su žanrovi vrlo vitalni, a autori uporni i entuzijastično opisuju naše gradove, poznata mjesta, emocije i tradiciju. No, kako su pisci postali autori, kako sam ih pronalazila i kako su oni pronalazili mene treba zabilježiti jer sve što se događa poslije je, naravno, povijest.

Sandra Pocrnić Mlakar / Snimio Stefano Brajković

A to je TA knjiga!

Roman Simić na nedavnoj je promociji četvrte knjige iz serije Avantura osobne promjene bio počasni gost koji je priredio nezaboravan razgovor s Ljubicom Uvodić Vranić, u kojem joj je postavljao temeljna pitanja o njezinim motivima za pisanje i javno djelovanje. Bio je to i povod da se profesorica Ljubica Uvodić Vranić i ja prisjetimo našeg upoznavanja, kojem je posredovao upravo Roman. Godine 2007. radili smo oboje u redakciji Profila – Roman je bio urednik ozbiljne beletristike, a ja sam radila priručnike i ljubiće, kao i sad, otprilike. Roman me pitao zanima li me drugo izdanje knjige jedne njegove prijateljice. Naravno da me zanima, odgovorila sam na neviđeno, jer tada sam tek počela raditi u nakladništvu, sve mi je bilo zanimljivo. Ali nisam očekivala senzaciju, a knjiga koju je Roman imao u ruci bila je Kako se dobro posvađati Ljubice Uvodić Vranić. „A to je TA knjiga“ – rekla sam jer me iznenadio poznati naslov. Naravno da sam već zapazila tu knjigu u izlozima i pomislila kako je to odličan naslov i kako psihologinja koja je formulirala takav naslov zna zašto je važno znati dobro se posvađati.

Profesorica Ljubica Uvodić Vranić stigla je na sastanak nekoliko dana poslije, razmijenile smo novosti o objema poznatim kolegama i započele suradnju. Od tada smo zajedno objavile osam knjiga iz popularne psihologije, među kojima je serija Avantura osobne promjene prevođena na slovenski i na srpski.

Nakon Ljubice Uvodić Vranić učinilo mi se dobrom idejom potaknuti još neke naše psihologe da knjigom educiraju publiku. Profesorica Krizmanić predavala je kliničku psihologiju, bila nam je svima veliki autoritet i poznata javnosti. Po svemu, idealna potencijalna autorica psiholoških priručnika. Bio je tu samo jedan problem – naši psiholozi ne pišu priručnike. Ali možda mogu nagovoriti profesoricu, jer imala sam „virovitičku vezu“. Otišla sam u Zavičajno društvo Virovitičana u Zagrebu, kojem je predsjednik bio profesor Vladimir Kolesarić, predstojnik Odsjeka za psihologiju u vrijeme moga studiranja. Objasnila sam mu svoju ideju i profesor me podržao. Na prvi sastanak odnijela sam profesorici Krizmanić nekoliko tada aktualnih stranih naslova, među njima je bila i općepoznata Tajna, i rekla joj da je to literatura kojom se publika kod nas educira o psihologiji. Profesorica se zgrozila i tada sam je upitala zašto naši psiholozi ne bi bili prisutniji u javnosti svojim priručnicima. Rekla je da joj dam mjesec dana da razmisli hoće li napisati priručnik – može, čekala sam. Nakon mjesec dana, zamolila je još mjesec dana da razmisli može li napisati priručnik – čekamo dalje. Nakon sljedećih mjesec dana predala je rukopis.

U veljači 2009. objavljeno je Tkanje života, najprodavaniji hrvatski psihološki priručnik, po nekim pokazateljima i najtiražnija knjiga objavljena u Hrvatskoj. Svaki put kad bismo se sreli u gradu profesor Kolesarić i ja, zaključili bismo da smo to baš dobro skuhali.

Pisac kao menadžer
s vizijom

Jana Bolića nisam našla, nego je on našao mene. Javio mi se u inbox, kad je Beletra tek startala. Predstavio se i rekao da ima krimić i želio bi da ga Beletra uzme u obzir. Budući da rado čita krimiće Joa Nesboa, pisao je po uzoru na njega. Krimić je bio neobično zrelo napisan, po svim pravilima žanra – pravdoljubiv i požrtvovan glavni junak, neizvjesnost, akcija i psihopatski ubojica kojeg na kraju otkriva vlastita slabost i nestrpljivost. Janov krimić Težina stvarnosti objavljen je za Interliber 2018. i na našem najvećem sajmu knjiga predstavila ga je Milena Benini govoreći o žanrovima. U proljeće smo već imali drugo izdanje. Na Janove promocije počeli su dolaziti novinari iz velikih medija, Jan je davao intervjue, sudjelovao u TV-emisijama, držao govore na konferencijama, govorio o svojoj bolesti, spinalnoj mišićnoj atrofiji, zbog koje može pokrenuti samo jedan prst, ali ne odustaje od pisanja. U početku je medijima bilo zanimljiv Janov život i pisanje jednim prstom, no ubrzo je postalo jasno koliko je Jan ozbiljan i odgovoran pisac. Aktivan na društvenim mrežama, uvijek optimističan i pristupačan, Jan je svojim jednim prstom vratio publiku na promocije knjiga. Kao autor je praktičan i konstruktivan – planira sljedeće korake, ima inicijativu, rado surađuje s medijima i odgovara na pitanja koja mu šalju.

Slijedilo je drugo izdanje zbirke poezije Trenutci, koju je objavio kao tinejdžer, a zatim je napisao Život koji želiš živjeti, ispovjednu prozu u kojoj je opisao svoj odnos prema bolesti i stav da se treba fokusirati na ono što imamo umjesto na ograničenja, što je vrijedna pouka koja nam svima treba. Bila je to knjiga na koju smo dogovorno postavili Janovu fotografiju na naslovnicu. Tada je već bilo jasno da je Jan sam sebi menadžer i da si je postavio cilj objavljivati po jednu knjigu godišnje. Pisci koji pišu krimiće ne pišu ispovjednu prozu i obratno, ali Jan je svestran i jedinstven pisac.